GENOCIDA nad Bošnjacima u Srebrenici nije bilo. Haški sud do danas nije utvrdio ko je naredio i organizovao navodni genocid kao ni broj stradalih u njemu. U delu britanske rezolucije govori se o 8.000 pobijenih muslimana dok poslednja presuda iz Haga generalu Tolimiru navodi 4.970 žrtava. Eventualno usvajanjem ovog papira u UN sa podatkom od 8.000 pogubljenih, biće nesumnjivo pravni argument da njihove porodice u parničnom postupku od Republike Srpske traže ratnu odštetu što bi po nju bilo fatalno.
Ovo je u razgovoru za "Novosti" poručuje admiral Boško Antić, ekspert odbrane na suđenju za Srebrenicu u Hagu i autor knjige "Srebrenička obmana" u kojoj je, za potrebe Vlade RS, analizirao događanja u pomenutom rejonu od 1992. do kraja rata.
* Imate li podatke koliko je zaista muslimanskih vojnika i civila poginulo u Srebrenici?
- Na Memorijalu u Potočarima još 2005. uklesan je broj 8.372. Tokom 2010. autoriteti iz muslimanskog naroda su ukazali da je na tom spisku žrtava 500 živih ljudi zatim da je 70 njih poginulo na drugom mestu i da ima desetine stradalih još 1992. Postavlja se pitanje (bez odgovora) da li su tu sahranjeni i ostaci Orićevih boraca koji su poginuli pre jula 1995? I da li su tu i posmrtni ostaci ljudi koji su preminuli u enklavi prirodnom smrću.
* Otkuda brojka od 8.000 umorenih koja treba da se nađe u britanskoj Rezoluciji?
- Radi se o zlonamernoj manipulaciji brojkama. Naime, Međunarodni crveni krst i bosanska vlada početkom avgusta 1995. su registrovale 35.632 ljudi koje su iz enklave, posle ratnih operacija, autobusima RS i vozilima Unprofora prebačeni na teritoriju pod kontrolom Alije Izetbegovića. Takođe, još 700 boraca 28. divizije iz Srebrenice registrovano je da su stigli u Žepu. Potvrđeno je i da je nekoliko hiljada boraca te divizije uspelo da se probije do Tuzle. Tada se "brojalo" da je u Zaštićenoj zoni u Srebrenici bilo oko 40.000 ljudi. Ovaj podatak važio je na suđenju generalu Krstiću i nije davao pokriće za priču o 8.000 žrtava. Zbog toga se broj žitelja Srebrenice povećavao u procesima drugim optuženima i išao je od 42.000 pa naviše. U razlici između registrovanih živih i nestalih od pretpostavljenog broja žitelja Srebrenice iz 1995. nađeno je 8.000 nestalih koji su preimenovani u ubijene.
KOLONA BILA LEGITIMAN CILj* ŠTA se zaista moglo dogoditi sa nestalim ljudima?
- Vojska RS ušla je u Srebrenicu 11. jula 1995. bez ozbiljnijeg otpora. Žene, deca, starci i jedan broj u civilno odelo preubučenih vojnika tada je bilo već u kampovima Unprofora. Dvadeset osma divizija Armije BiH dan ranije odlučila je da se pod borbom probije kroz položaje VRS ka Tuzli i Kaknju. Kolona od 10 kilometara je brojala od 12.000 do 15.000 ljudi. Više od polovine njih su bili naoružani, a u stroju nije bilo dece i žena. Tokom proboja dugog više od 60 kilometara stupali su u borbe sa snagama VRS, a zabeleženo je oko 20 bitaka. U ovoj borbenoj koloni je poginulo hiljade ljudi, ali oni su bili legitiman vojni cilj. Problem je što se posmrtni ostaci ovih ljudi hoće da predstave kao žrtve streljanja.
* U presudama Haškog suda genocid se pominje u slučaju generala Krstića, zatim u predmetu Dražena Erdemovića...
- U presudi Krstiću, stoji da su jedinice VRS počinile genocid nad srebreničkim muslimanima, ali i da Krstić, koji je "pomagao" u ovom delu", nije delio genocidnu nameru "nekih članova Generalštaba VRS da se delimično unište muslimani". Do sada nije utvrđeno ko stoji iza ove namere. Kada je u pitanju Erdemović, bivši plaćenik, njemu nikada nije suđeno, nikad nije unakrsno ispitan već je priznao krivicu za streljanje 1.200 zarobljenika.
* Zagovornici teze o genocidu tvrde i da je broj od 8.000 žrtava, potvrđen i u zvaničnim dokumentima Vlade RS...
- Visoki predstavnik Pedi Ešdaun je 2003. godine naredio Vladi Srpske da obrazuje komisiju koja će sačiniti izveštaj o događajima "u i oko Srebrenice" sa osvrtom na nestala lica. Ova direktiva je doneta u ime oko 1.900 porodica nestalih muslimana a pred Komisijom su se našli spiskovi različitih organizacija na kojima je bilo više od 12.000 ljudi. Komisija je uparila spiskove i došla do broja 7.108 čiji je nestanak prijavljen između 10. i 19. jula 1995. Međutim, ista komisija u svoj izveštaj je, pod pritiskom Ešdauna, uvrstila i čitave stranice iz presude Radislavu Krstiću gde se govori o 7.000 pogubljenih, tako da zagovornici genocida, kada im to treba, vade ovaj dokument kao priznanje srpske strane. U svom izveštaju ovi ljudi su pokušali da se ograde od zadate brojke navodeći da tek treba ustavnoviti naučni instrument koji bi potkrepio pretpostavke, međutim taj deo u izeštaju se ne navodi.